Hans Mayer

Rođen i odrastao u Beču, Mayer je 1907. doktorirao pravo i do 1911. - uz prekid jednogodišnjega studijskog boravka u Heidelbergu - radio u austrijskoj financijskoj upravi. Mayer nikada nije habilitirao. U njegovu osobnom dosjeu o tome stoji kratka bilješka: „Još prije provedbe habilitacije na sveučilištu, na temelju neobjavljenih rukopisa (Theorie der Preisbildung), pozvan za izvanrednog profesora na Sveučilište u Freiburgu“. Nakon Freiburga otišao je 1914. na Njemačku tehničku visoku školu u Pragu. Po završetku rata djelovao je kao voditelj proračunskoga odjela u Državnom uredu za vojne poslove u Beču, 1921. preuzeo je profesuru u Grazu, a 1923. pozvan je u Beč kao nasljednik Friedricha von Wiesera. Mayer je neprestano bio uvučen u rovovske sukobe sa svojim suparnikom Othmarom Spannom, a i s Misesom je bio u napetom odnosu. Unatoč malenu broju akademskih priloga - Mayer je napisao jedva više od šačice rasprava i nekoliko članaka u četvrtom izdanju Handwörterbuch der Staatswissenschaften - imenovan je 1927./1928. dekanom i dobio pozive u Frankfurt (1927.), Bonn (1932.) i Kiel (1933.). Već u srednjim godinama uspeo se u najvišu plaćnu kategoriju. Friedrich von Wieser podupirao je Hansa Mayera svim sredstvima. Utjecajni mentor razvio je prema Mayeru svojevrstan odnos oca i sina. Nakon Wieserove smrti Mayer se uselio u njegovu ostavljenu kuću u 19. bečkom gradskom okrugu. No taj visok, vitak, riđoplav ljepotan privlačne vanjštine nije mogao ispuniti znanstvena očekivanja. Ostao je samotnjak s osjetnom distancom prema većini ostalih članova austrijske škole. Sudovi o Mayeru uglavnom su nepovoljni i nisu lišeni osobnih netrpeljivosti. Iz perspektive emigranata Mayerov je životni put utjelovljivao mračnu stranu one zemlje iz koje su bili prognani: miljeničku ekonomiju, suzdržanu spremnost na rad, taštu samodopadnost i očiti oportunizam, koji je Mayeru očito bez posljedica omogućio da ukupno pet puta položi odgovarajuće prisege na različite režime.