FOLIO I · MISLIOCI · GEN. 04 · BR. 004

Friedrich August von Hayek

Djela
54
Članci
410
Generacija
4.
Portret: Friedrich August von HayekPortret: Friedrich August von Hayek: Portrait Hayek (Mises Institute) (2009)Portret: Friedrich August von Hayek: Ehrengrab Hayek, Neustifter Friedhof Wien (2009)
FOL. 04 · N° 004 · Friedrich August von Hayek
BIOGRAFIJA

Život i djelo

Nakon mature na bečkoj Elisabethgymnasium i sudjelovanja kao časnik u Prvom svjetskom ratu, upisao je pravo na Sveučilištu u Beču, premda se ipak najveći dio vremena bavio sadržajima ekonomije, psihologije, teorije znanosti i filozofije. Hayek je čitao Carla Mengera i Eugena von Böhm-Bawerka, uspostavio prve veze s Austrijskom školom te upoznao i članove Bečkog kruga. Poput mnogih pripadnika svojega naraštaja, koji su se vratili s bojišta Prvog svjetskog rata, simpatizirao je sa socijalističkim idejama, no čitanjem djela Die Gemeinwirtschaft (Zajedničko gospodarstvo, 1922.) Ludwiga von Misesa, koje je sadržavalo dokaz o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalističkoj zajednici, ubrzo se predomislio. Mises je vrlo brzo prepoznao Hayekov talent, pozvao ga na svoj privatni seminar i s njim zajedno osnovao Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. mogao obavljati »tvrd pionirski rad na ekonomskim temeljima«. Krajem tridesetih godina, kako je postupno postajao glavni protivnik Johna Maynarda Keynesa (1883.–1946.), Hayek je ipak sve više dospijevao u znanstvenu izolaciju. Godine 1941. započeo je pripremne radove na djelu The Road to Serfdom (Put u ropstvo), dojmljivoj analizi socijalizama Njemačke i Sovjetskog Saveza, koja je ipak i demokratski socijalizam opisala kao prikriven put u podaništvo. Knjiga, koja se pojavila 1944. tijekom Drugog svjetskog rata, postala je golem publicistički uspjeh i učinila Hayeka svjetski poznatim. Godine 1947. uspio je u Veveyju na Ženevskom jezeru okupiti 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Wilhelma Röpkea (1899.–1966.), Waltera Euckena (1891.–1950.), Ludwiga Erharda (1897.–1977.), Miltona Friedmana (1912.–2006.), Henryja Hazlitta (1894.–1983.), Karla Poppera, Fritza Machlupa, Lionela Robbinsa (1898.–1984.) te Ludwiga von Misesa, kako bi na širokoj osnovi raspravljali o budućnosti liberalizma. Hayekovi su radovi ipak daleko nadišli puku ekonomiju. Tako je u stručnim krugovima vrijedio ne samo kao ekonomist, nego i kao pravni filozof, etičar, socijalni teoretičar, povjesničar ideja, pravnik, teoretičar znanosti, teoretičar sustava i teorijski psiholog.
Metapodaci
8. Mai 1899
u Wien
23. März 1992
4. generacija
Životne etape

Etape

  1. 1899
    1899
    Rođenje

    Rođen 8. svibnja 1899. u Beču.[1]

  2. 1917
    1917
    Matura na Elisabethgymnasiumu– približno

    Matura na bečkom Elisabethgymnasiumu.

  3. ⁦1917–1918⁩
    ⁦1917–1918⁩
    Časnik u Prvome svjetskom ratu

    Godine 1917. stupio je u topničku pukovniju i borio se na talijanskoj bojišnici; zadobio je oštećenje sluha na lijevome uhu.

  4. ⁦1918–1923⁩
    ⁦1918–1923⁩
    Studij na Sveučilištu u Beču– približno

    Nakon rata upisao je pravo na Sveučilištu u Beču, ali se pretežno bavio ekonomijom, psihologijom, teorijom znanosti i filozofijom. Čitao je Carla Mengera i Eugena von Böhm-Bawerka, uspostavio prve kontakte s Austrijskom školom i upoznao članove Bečkoga kruga.

  5. 1921
    1921
    Doktorat pravnih znanosti

    Godine 1921. doktorirao je na Sveučilištu u Beču pravne znanosti (Dr. iur.) kod Friedricha von Wiesera.[6]

  6. 1922
    1922
    Raskid sa socijalizmom čitanjem Misesa

    Čitanje djela „Die Gemeinwirtschaft“ (1922.) Ludwiga von Misesa, koje je dokazalo nemogućnost ekonomskoga izračuna u socijalističkoj zajednici, odvratilo ga je od njegovih socijalističkih sklonosti.[1]

  7. 1923
    1923
    Doktorat državnih znanosti

    Godine 1923. doktorirao je državne znanosti (Dr. rer. pol.) na Sveučilištu u Beču.[7]

  8. ⁦1923–1924⁩
    ⁦1923–1924⁩
    Istraživački asistent na New York University

    Godine 1923./1924. radio je kao istraživački asistent kod Jeremiaha Jenksa na New York University, gdje je prikupljao makroekonomske podatke.[8]

  9. 1926
    1926
    Vjenčanje s Hellom von Fritsch

    U kolovozu 1926. vjenčao se s Helene Berta Maria von Fritsch („Hella“).[9]

  10. 1927
    1927
    Austrijski institut za istraživanje konjunkture

    Zajedno s Misesom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. obavljao „težak pionirski rad na ekonomskim temeljima". Mises je prethodno prepoznao njegov talent i pozvao ga na privatni seminar.[1]

  11. 1929
    1929
    Habilitacija na Sveučilištu u Beču

    Habilitirao je 1929. na Sveučilištu u Beču spisom „Geldtheorie und Konjunkturtheorie" (Teorija novca i teorija konjunkture).[16]

  12. ⁦1931–1950⁩
    ⁦1931–1950⁩
    Tooke profesura na LSE-u

    Pozvan 1931. kao Tooke Professor of Economic Science and Statistics na London School of Economics; ondje je predavao o teoriji ekonomskoga ciklusa i obilježio generacijski spor s Keynesom.[1]

  13. 1938
    1938
    Britansko državljanstvo

    Godine 1938. primio je britansko državljanstvo i odbio povratak u Austriju koju je anektirao nacionalsocijalistički režim.[18]

  14. 1941
    1941
    Pripremni radovi za „The Road to Serfdom“

    Godine 1941. započeo je pripremne radove za „The Road to Serfdom“ (Put u ropstvo), analizu socijalizama Njemačke i Sovjetskoga Saveza te demokratskoga socijalizma kao prikrivenoga puta u podaništvo.

  15. 1944
    1944
    „The Road to Serfdom”

    Objavljivanje knjige „The Road to Serfdom” 1944. u Londonu; knjiga je postigla velik nakladnički uspjeh, prodana je u više od 2,25 milijuna primjeraka i učinila Hayeka svjetski poznatim.

  16. 1947
    1947
    Osnivanje Mont Pèlerin Society

    Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Wilhelma Röpkea, Waltera Euckena, Ludwiga Erharda, Miltona Friedmana, Henryja Hazlitta, Karla Poppera, Fritza Machlupa, Lionela Robbinsa i Ludwiga von Misesa, kako bi osnovao Mont Pèlerin Society.

  17. 1950
    1950
    Razvod i drugi brak

    U srpnju 1950. razveo se od Helle i istoga se mjeseca oženio svojom rođakinjom Helene Bitterlich.[10]

  18. ⁦1950–1962⁩
    ⁦1950–1962⁩
    Committee on Social Thought, University of Chicago

    Od 1950. dvanaest je godina predavao kao profesor na Committee on Social Thought pri University of Chicago.[1]

  19. 1960
    1960
    „The Constitution of Liberty“

    Objavljivanje djela „The Constitution of Liberty“ 1960., sinteze njegove liberalne ustavne i pravne filozofije.[11]

  20. ⁦1962–1968⁩
    ⁦1962–1968⁩
    Katedra na Sveučilištu u Freiburgu

    Katedra za ekonomsku politiku na Albert-Ludwigs-Universität Freiburg od 1962. do 1968.[12]

  21. ⁦1969–1977⁩
    ⁦1969–1977⁩
    Profesura na Sveučilištu u Salzburgu

    Počasni profesor na Sveučilištu u Salzburgu od 1969. do 1977.[13]

  22. 1974
    1974
    Nobelova nagrada za ekonomske znanosti

    Dana 9. listopada 1974. (uručena u prosincu 1974. u Stockholmu) primio je Nagradu za ekonomske znanosti u spomen na Alfreda Nobela, zajedno s Gunnarom Myrdalom, za svoj pionirski rad o teoriji novca i o institucionalnim pretpostavkama gospodarskoga poretka.[1]

  23. ⁦1977–1992⁩
    ⁦1977–1992⁩
    Povratak u Freiburg

    Godine 1977. vratio se u Freiburg im Breisgau i ondje ostao do svoje smrti 1992.[13]

  24. 1984
    1984
    Companion of Honour

    Primljen u Order of the Companions of Honour 1984. (Birthday Honours kraljice Elizabete II.).[19]

  25. 1991
    1991
    Presidential Medal of Freedom

    Godine 1991. primio je Presidential Medal of Freedom iz ruku američkog predsjednika Georgea H. W. Busha.[20]

  26. 1992
    1992
    Smrt

    Preminuo 23. ožujka 1992. u Freiburgu im Breisgau.

Odnosi

Utjecaji

Pod utjecajem · 5
  1. 1921
    1921

    Hayek je 1921. na Sveučilištu u Beču doktorirao pravne znanosti (Dr. iur.) kod Friedricha von Wiesera, čijim je najodanijim učenikom postao („his most faithful disciple").

  2. ⁦1922–1931⁩
    ⁦1922–1931⁩

    Od svojih socijalističkih sklonosti odvratilo ga je čitanje djela „Die Gemeinwirtschaft“ (Zajedničko gospodarstvo, 1922.) Ludwiga von Misesa, koje je sadržavalo dokaz o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalističkoj zajednici. Mises je vrlo brzo prepoznao Hayekov talent i pozvao ga na svoj privatni seminar.[1]

  3. ⁦1931–1946⁩
    ⁦1931–1946⁩
    John Maynard Keynes⁦(1883–1946)⁩ · Cambridge School

    Krajem 1930-ih postupno je postao glavni protivnik Johna Maynarda Keynesa (1883.–1946.), no sve je više zapadao u znanstvenu izolaciju.

  4. —
    —

    mises.org-Strigl-Biographie nennt Hayek explizit als von Strigl geprägten Schüler: „Strigl shaped the minds of Hayek, Haberler, Machlup, Morgenstern, and other future great Viennese economists more than any other teacher." Hayek-Nachruf 1942: „with his death disappears the figure on whom one's hope for a preservation of the tradition of Vienna as a centre of economic teaching... had largely rested."[3]

  5. —
    —
    Ludwig Wittgenstein⁦(1889–1951)⁩ · Wiener Kreis (Sprachphilosophie)

    Wittgenstein war ein Cousin Hayeks; in der Wikipedia-Infobox „Influences" als philosophischer Bezugspunkt geführt.[14]

Utjecao na · 6
  1. ⁦1930–1935⁩
    ⁦1930–1935⁩

    Izravna učenica Friedricha Augusta von Hayeka; godine 1935. predala je na LSE-u svoju disertaciju „The Rationale of Central Banking and the Free Banking Alternative“, koju je mentorirao Hayek.[5]

  2. ⁦1931–1950⁩
    ⁦1931–1950⁩
    W. Arthur Lewis⁦(1915–1991)⁩ · Entwicklungsökonomie

    Lewis je 1930-ih studirao kod Hayeka na LSE-u.[15]

  3. ⁦1931–1950⁩
    ⁦1931–1950⁩
    Ronald Coase⁦(1910–2013)⁩ · Chicago School / New Institutional Economics

    Coase je tijekom 1930-ih kao student slušao Hayeka na London School of Economics.[15]

  4. 1933
    1933

    Lachmann je na LSE-u pripadao Hayekovu najužem akademskom krugu i iz te je loze dalje razvio radikalni subjektivizam.

  5. ⁦1961–1968⁩
    ⁦1961–1968⁩

    Svojim je spisima i uredničkom antologijom „Logik der Freiheit“ (Logika slobode) bitno pridonio oživljavanju tradicije Austrijske škole, a osobito Hayekova djela, na njemačkome govornom području.

  6. —
    —

    Nakon što je Shackle pod Hayekom započeo svoju doktorsku disertaciju, potom se okrenuo radikalnom subjektivizmu i razvio ga sve do nihilizma.

Privatni seminar, kolege, Mont Pèlerin · 20
  1. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩

    Susudionik na Misesovu privatnom seminaru u Beču.[22]

  2. 1927
    1927

    Zajedno s Misesom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. obavljao „težak pionirski rad na ekonomskim temeljima“.

  3. ⁦1928–1931⁩
    ⁦1928–1931⁩

    Haberler je svoja predavanja na Sveučilištu u Beču dijelom održavao zajedno s Friedrichom Augustom von Hayekom.

  4. ⁦1929–1934⁩
    ⁦1929–1934⁩

    Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru; ujedno prethodnik i nasljednik na čelu Instituta za istraživanje konjunkture (Hayek do 1931., Morgenstern 1931. – 1938.).[4]

  5. ⁦1935–1948⁩
    ⁦1935–1948⁩

    Nakon razdoblja studija na London School of Economics kolega Friedricha Augusta von Hayeka; suradnja je trajala do odlaska u Johannesburg 1948.

  6. 1947
    1947
    Frank Knight⁦(1885–1972)⁩ · Chicago School

    Frank Knight pripadao je osnivačkoj skupštini Mont Pèlerin Society 1947. i sudjelovao u određivanju njezina imena.[23]

  7. 1947
    1947

    Versammelte 1947 bei Vevey am Genfer See 39 nicht-kollektivistische Denker aus aller Welt, unter ihnen Fritz Machlup, zur Gründung der Mont Pèlerin Society. Reihenfolge nach Geburtsjahr (Machlup 1902 vor Hayek 1899 – hier Hayek vor Machlup).

  8. ⁦1947–1931⁩
    ⁦1947–1931⁩

    Godine 1947. okupio je kraj Veveya na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima i Ludwiga von Misesa, radi osnivanja društva Mont Pèlerin Society.[1]

  9. 1947
    1947
    George Stigler⁦(1911–1991)⁩ · Chicago School

    George Stigler pripadao je osnivačkoj skupštini Mont Pèlerin Society 1947.[23]

  10. 1947
    1947
    Henry Hazlitt⁦(1894–1993)⁩ · US-Libertarismus

    Godine 1947. okupio je u Veveyu na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Henryja Hazlitta, radi osnivanja Mont Pèlerin Society.

  11. 1947
    1947
    Karl Popper⁦(1902–1994)⁩ · Kritischer Rationalismus

    Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Karla Poppera, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.

  12. ⁦1947–1950⁩
    ⁦1947–1950⁩
    Lionel Robbins⁦(1898–1984)⁩ · LSE

    Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Lionela Robbinsa, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.

  13. 1947
    1947
    Ludwig Erhard⁦(1897–1977)⁩ · Ordoliberalismus

    Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Ludwiga Erharda, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.

  14. 1947
    1947
    Milton Friedman⁦(1912–2006)⁩ · Chicago School

    Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Miltona Friedmana, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.

  15. 1947
    1947
    Walter Eucken⁦(1891–1950)⁩ · Ordoliberalismus

    Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Waltera Euckena, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.

  16. 1947
    1947
    Wilhelm Röpke⁦(1899–1966)⁩ · Ordoliberalismus

    Godine 1947. okupio je u Veveyju na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Wilhelma Röpkea, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja.

  17. ⁦1948–1976⁩
    ⁦1948–1976⁩

    Godine 1948., godinu dana nakon što je Hayek osnovao Mont Pèlerin Society, postala je članicom društva zajedno sa svojim suprugom Friedrichom A. Lutzom; Friedrich Lutz kasnije je dvaput bio predsjednik MPS-a.[21]

  18. 1948
    1948

    Bio je član Mont Pèlerin Society, koju je pokrenuo Hayek; pristupio joj je 1948.

  19. ⁦1996–2012⁩
    ⁦1996–2012⁩

    Godine 1996. postao je član Mont Pèlerin Society, među čijim osnivačima i središnjim figurama bio je Hayek (sam Hayek preminuo je 1992., pa je vremenski riječ tek o članstvu koje se preklapa preko Hayekove ostavštine).[24]

  20. —
    —

    Beide Teilnehmer am Mises-Privatseminar in Wien (mises.org Hayek Centenary).[4]

Friedrich August von Hayek u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.

IZVORI O POSTAJAMA I VEZAMA36 navoda · 5 izvora
  • [6]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001), S. 22
  • [7]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001), S. 33
  • [8]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001), S. 35
  • [9]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001)
  • [10]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001), S. 155
  • [11]Hayek: The Constitution of Liberty (1960)
  • [12]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001), S. 218
  • [13]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001), S. 254 · 2×
  • [14]Ebenstein: Friedrich Hayek (2001), S. 245
  • [15]Galbraith: Kaldor Remembered (1991) · 2×
Topografija

Mjesta djelovanja

POPIS DJELA · KRONOLOŠKI

Knjige

1920-e
1928
Das Mieterschutzproblem. Nationalökonomische Betrachtungen
IzvornikNjemački
1929
Geldtheorie und Konjunkturtheorie
IzvornikNjemački
Daljnja izdanja
  • Monetary Theory and the Trade Cycle1933
    IzvornikEngleski
Gibt es einen „Widersinn des Sparens“
IzvornikNjemački
1930-e
1931
Svezak okuplja sedam radova koje je Hayek napisao između 1929. i 1937.: Monetary Theory and the Trade Cycle, The Paradox of Saving, Prices and Production, Reflections on Keynes's Treatise on Money, The Mythology of Capital, Investment That Raises the Demand for Capital te Monetary Nationalism and International Stability. Zajedno predstavljaju Hayekovu integraciju austrijske monetarne teorije, teorije kapitala i teorije ekonomskog ciklusa. Središnji se argument provlači kroz cijelo djelo: elastičnost ponude novca dopušta da kreditna kamatna stopa odstupi od prirodne stope, narušavajući vremensku strukturu proizvodnje i čineći uzlet i krizu ponavljajućima unutar postojećega kreditnog sustava. Hayek se oslanja na teoriju kapitala Böhm-Bawerka te na monetarnu analizu Wicksella i Misesa, razvija je kroz shemu stupnjeva proizvodnje i zalaže se protiv stabilizatora kvantitativne teorije, Keynesa, Knighta te Fostera i Catchingsa.
IzvornikEngleski
Daljnja izdanja
  • Preise und Produktion
    IzvornikNjemački
  • Prices and Production, revised and enlarged edition1936
    IzvornikEngleski
1932
[Rezension zu] Edgar Pedro Bruck: Die Preisbildung im deutschen wissenschaftlichen Antiquariatsbuchhandel
IzvornikNjemački
1935
Collectivist Economic Planning
IzvornikEngleski
1940-e
1941
The Pure Theory of Capital
IzvornikEngleski
Daljnja izdanja
1944
The Road to Serfdom
IzvornikEngleski
Daljnja izdanja
  • Der Weg zur Knechtschaft
    IzvornikNjemački
1946
Individualism True And False
IzvornikEngleski
1948
Individualism and Economic Order
IzvornikEngleski
Daljnja izdanja
  • Individualismus und wirtschaftliche Ordnung1969
    IzvornikNjemački
ČLANCI · 410 ZABILJEŽENO

Rasprave, prikazi, predavanja

1890-e
1893
Le krach est inévitable. Les gouvernements créeront de la monnaie pour le retarder
IzvornikFrancuski
1920-e
1921
Der nordische nationalökonomische Kongress in Stockholm, August bis September 1920
IzvornikNjemački
1922
Die österreichischen Güter, Rechte und Interessen in Italien
IzvornikNjemački
Rezension zu: Siegfried Strakosch, Der Selbstmord eines Volkes
IzvornikNjemački
1923
Leserbrief, in: The New York Times
IzvornikEngleski
Rezension zu: Boris L. Brasol, Socialism versus Civilisation
IzvornikNjemački
Rezension zu: L. V. Birck, The Theory of Marginal Value
IzvornikNjemački
1924
Das Stabilisierungsproblem in Goldwährungsländern. Eine Übersicht neuerer amerikanischer Literatur
IzvornikNjemački
Diskontpolitik und Warenpreise
IzvornikNjemački
Rezension zu: R. A. Lehfeldt, Die Wiederherstellung der Währungen
IzvornikNjemački
APA
Chicago
Njemački povijesni stil